Stanovništvo sa ovih prostora pripada, po Jovanu Cvijiću, Dinaridskom tipu čovjeka. On konstatuje: ''To su ljudi od snage i moći, mahom vrlo visoki, vitki, elastični, nikada gojazni, lica pun izraza, jakih jagodica, sokolovih očiju, najljepši soj Balkanskog poluostrva''. Teška vremena, kao i teški uslovi života, ćerali su narod, koji je živio ovdje, na vječitu borbu, borbu sa prirodom, pokušavajući da je pobijede, koliko je to moguće i učine je svojim saveznikom. Ta vječita borba, dovela je do toga da su samo najjači ostajali, tako da su migracije stanovništva velike. Oni koji su ostajali i ostaju, potvrđuju pjesničku misao da se iz kamena rađa samo ono što je tvrđe od njega, kao i to da je kamen ljudska kolijevka, a planina gospodska stolica.
Takvi su i durmitorci, ljudi gorštaci, tvrđi od kamena i jači od planine, koja ih je sačuvala i uvijek spremni da brane svoj kamen, kao nešto najvrijednije.
Pleme koje naseljava predio Durmitora su Drobnjaci. Posto sam i ja porijeklom iz tih krajeva zahvaljujem se gospodjici Ivanovic sto nas je opisala lijepom citatom Jovana Cvijica a posebno na dijelu "najljepši soj Balkanskog poluostrva". Migracije sa tog podruchija se svake godine povecavaju, ali to nije samo problem opstine Zabljak vec cijelog sjevera Crne Gore. Ne zeleci da zalazim u socijalne faktore koje izazivaju progresivna iseljavanja stanovnistva sa tog prostora, na kraj cu samo konstatovati da mi se veoma dopao blog studentkinje Ivanovic.
ОдговориИзбриши